SEKUNDA

Buka ti?ine tupog pogleda i zatvorena vrata

sad je i glupost zarasla,
simbol je ostao na cijeni, scena dobro gađa lik,
slika je refleksna istina.


Noć uzima maha između la?i i sna, minute sporo kapaju,
divovi svuda oko nas, korak je zastao na tren,

da iza sebe pogleda.

Stvarnost re?e misao, ideje spavaju.

Kratke su slike ?to ih pu?taju pred nas, govore na glas.
Malo je slova, sitne riječi krupnog značaja.
Tvoje vrijeme pozdravlja.


Bljesak vanj?tine skupog izgleda i diktirana ma?ta,
sad je i pjesma kupljena.

Poruka pluta obalom, u njoj tekst nejasan,
čita ga kvazi kritičar.


Noć ostavlja zraka između vrha i dna, lutke na du?u čekaju.
Kipovi svuda oko nas, gluma je zastala na tren,
stakleno zvono odzvanja.


Stvarnost re?e misao, ideje spavaju.
Kratke su slike ?to ih pu?taju pred nas, govore na glas.

Malo je slova, krupne riječi nigdje značaja.
Sada vrijeme pozdravlja.


Doviđenja, vrati se!
Doviđenja, vrati se!