Jednom mi davno djeda moj reče,
Čovjeku treba komadić sreće,
Komadić srca i komadić neba,

Prijatelj, dva, to mudrost je sva.

Vers 1:

Komadić sreće nemam jer za nju malo fali,
Komadić srca imam, a on je jako mali,
Kroz ?ivot kidalo me sto stvari,

Jo? malo srca mi je ostalo pa pazim da ga ne pokvari?,
Imate sve, nemate ni?ta,
Mo?e? biti bogat, ali zadovoljan nikad,

Uvijek fali ono malo, zna? o čemu pričam,
Ljude jede pohlepa, a skromnost je vrlina,
Da ja sam taj, mali klinac, ?to snima,

Pjesme,kao da od toga ne?to vrijedno imam,
Imam, ali to naravno neće biti kinta,
već da sa vama podijelim o čemu sve razmi?ljam,

Rek'o sam vam sto puta, reći cu vam opet,
Puno ljudi je na svijetu, malo tko je čovjek,
Kada ti je najte?e zove? onog gore,

Bolje gledaj u ogledalo da vidi? tko te zove.

Refren:

Jednom mi davno djeda moj reče,
Čovjeku treba komadić sreće,
Komadić srca i komadić neba,

Prijatelj, dva, to mudrost je sva.

Vers 2:

Smije?ak na lice, sretan i zbog sitnice,
Tuđe brige ne brinem, netko čak i to stigne,
Padnem, ali se dignem, korak nazad ne idem,

Gazim naprijed da vide ljudi koji su p***e,
Komadić sreće, ?ta uopće znači to,
Jer čim dodirnem vrh, nakon toga diram tlo,

Tlo pod nogama, na dno sam potpisan,
Uvijerit će me da sam lo?, a u stvari nisam,
Di sam, tu sam, ne prestajem disat,

Kada umrem stisni play ?ivjet ću u inat,
Jo? sam onaj stari, ?to ljubav uvijek ima,
Za sve moje ljude,pjesma grije kad je zima,

Snagu volje, neće? mi uzimat,
A putevi me vode tamo gdje se to otima,
Mnogi te osuđuju al' razlog neće pitat',

Jer sebi svi su savr?eni, ti si njima ni?ta.

Refren:

Jednom mi davno djeda moj reče,
Čovjeku treba komadić sreće,
Komadić srca i komadić neba,

Prijatelj, dva, to mudrost je sva.