Bocha:
Misli teku kao Bosna,u kojim sve lade potopim,
toplinu grada spakujem u pjesmu pa vam poklonim,

za beton bracu-ljubav,svaki korak sto napravih ovdje,
disem punim plucima,dok ocekujem bolje,


uz tvrdavu i crkve,dzamije i Edhema,
zivimo svoje,vise nista nam ne treba...
odanost ti predajem kroz stihove ove,

nostalgija uz sm'jesak,znam da moze biti bolje ali..

dizem casu nazdravljam,za pobjede

za mahale i kvartove,ljubav za sve "odavdje" !
Dok vidim sretna lica zivi Maglajski duh,
kao stecci i kugle,on ce vjecno biti tu,


ovdje ostajem do kraja,ovdje meni je mjesto
okicen sam srecom,ovdje meni je lijepo

od Straze do Maglaja,zivjet' ces vjecno
jos jednom u nizu si okicen pjesmom - gradeeee


---refren---
i kazem sebi ovdje ljubav cu naci
sresti svakog ko mi nesto i ko ce da mi znaci,

pod nasom tvrdavom,Maglaj ce zivjeti vjecno,
i nikad ne zaboravi gdje ti je mjesto, X2


Serg-e:
Otvaram prozor,udahnem duboko,pogledam,
vidim lica sto ih svakodnevno srecem i osjecam,

toplinu ovog grada,nezamjeniva meni,
i svu ljubav sto se ne da opisat' ni u pjesmi,


Stihovi pisani tebi malo su rekli,
mnogo dao si a mi smo zahvalni za sve sto jesi,
moj grade,nas'o bih ti stotinu mana,

opet na kraj dana shvatio da nema boljeg grada,

dali smo ti vrijeme prve ljubavi,radosti

ljetne dane u parku,godine nase mladosti,
i opet bi kad bi me pitao da li bi,
dao sve to ovom gradu dao sve to ovoj mahali,


da,ni sekunde razmisljao ne bi,
trunku svoje odanosti zakop'o u ovoj pjesmi,

ma nek' si,nasao srecu daleko,
ja cu ostat' ovdje u gradu gdje mi je mjesto,